moje nešto ni sama ne znam što
Ptica selica nesilica
Oglasi
Blog - veljača 2011
četvrtak, veljača 17, 2011
Sklapam kapke i utonem u misli.

ds

Album se zove: Bavarian Fruit Bread

Instrumental pozadinu čine: The Warm Invention

Zanimljiva recenzija: http://hombrezone.com/?p=4828

>>Kada pjevaš blues, kažu, moraš se smjestiti negdje duboko u sebi. Ono što Hope Sandoval pjeva na svom drugom samostalnom albumu blues je s kiselkastim okusom velegradskoga spleena. Odnosno, kako je to sjajno zabilježio UNCUT-ov recenzent Andrew Mueller, “Nico’s little sister sings the blues”. A što se tiče tog smještanja, tog poniranja u najdublje jastvo, s takvim aktivnostima Hope nikada nije imala pravih poteškoća. Znala se smjestiti tako duboko u sebi da bi postajala upravo nevidljivom za okolinu . Otkrivao ju je oduvijek njezin čarobni croon koji i nakon svih ovih godina ima onaj isti hipnotički učinak. Neusidren gravitacijom, on lebdi između pločnika i pročelja zgrada što paraju nebo. Prate je njezini povremeni svirači The Warm Inventions, zapravo dublinska družina Dirt Blue Gene plus Colm O’Ciosoig, bubnjar irskih i svjetskih shoegaze prvaka My Bloody Valentine. Ova začudna veza između sićušne hispanske kraljice losanđeleskoga paisley undergrounda i darovitog irskog bubnjara koji ovdje svira bas, gitaru i klavijature, pokazala se iznova plodonosnom. “Through The Devil Softly” još je dojmljiviji od sada već dalekog “Bavarian Fruit Bread” (2001.). Skladbe “Wild Roses” i “Blanchard”, a naročito “For The Rest Of Your Life” i “Satellite”, nastajale su godinama, sporo, strpljivo i pozorno, brižljivo njegovane od Hope i Colma i ne čudi, stoga, što su njihovi finalni zapisi iz Sjeverne Kalifornije i irskog okruga Wicklow tako zreli, čulni i opojni. “Through The Devil softly”, prekrasni komad novomilenijske melankolije, pravi je uvod u novi, povratnički album skupine Mazzy Star koji Hope Sandoval i David Roback, prema njezinu priznanju, jednako tako, stvaraju već godinama. “I mi imamo svoj ‘Chinese Democracy’”, našalila se ona u jednom nedavnom intervjuu.<<


Uživajte! ;)

pticaselica @ 10:11 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, veljača 11, 2011
Meni najdraže sjemenke:

1. Pistacija - skupa za kupiti u trg., teško se čisti (ima tvrdu polu-otvorenu ljusku, ali zato najukusnija sjemenka (bar meni). Snižava kolesterol, a može se dodavati kao aroma u sladolede, kolače i sl. Ne može se saditi u našim krajevima.

2. Indijski oraščići - u trg obično presoljeni, skupi, ne čiste se (iz pakovanja), ukusnu, zdravi, a možemo ih naći i karamelizirane (obično na placu u Zg i supermarketima). Ne sade se u našim krajevima.

3. Kikiriki - svi misle da se kikiriki 'ubire' sa stabljike, kao ostalo sjemenje. Kikiriki se zapravo iskopava jer se nalazi u tlu. Ima neobičan način rasta, odnosno sam se 'zatrpava u zemlju' zbog težine ploda na tankoj stabljici. Ukusan, zdrav kada nije soljen i pržen (smanjuje štetan kolesterol) i sl. Ne toliko skup kao pistacija, ali nije ni toliko fantastičan. Može se saditi u našim krajevima (kontinentalna Hrvatska).

4. Orah - teško se čisti, veći plod, ukusan, koristi se za kolače, poboljšava pamćenje i sl. Ma svi znaju šta je orah... neću previše piskarati.

5. Lješnjak - masniji od oraha, također se nalazi u ljusci koju je potrebno stisnuti kliještima ili čekićem. Kao i orah, raste na drvetu.

6. Bundevine koštice - ukusne, zdrave, jeftine (u trg) ili skoro pa besplatne ako ih sami uzgojite. Utječu na pamćenje, masnoće i sl. Jedini nedostatak je što treba imati živaca ljuštiti to sitno plosnato sjemenje omotano tankom ljuskom. Raste u našim krajevima.

7. Suncokretove koštice - sitnije od bundevinih. Također je potrebno strpljenje za ljuštenje. Ukusne, zdrave i koriste se često u kolače, a kruh od suncokretovih koštica jednostavno morate probati. Njihovo dobivanje, odnosno uzgajanje suncokreta nije veliki posao. Raste u našim krajevima.

8. Kestenje - beremo u jesen. Fino, ukusno, zdravo... treba samo biti brz i pobrati plodove s tla prije nego što ostali ljubitelji nanjuše (divlje svinje, ljudi... )

9. Leća - mahunarka (nešto kao grah, mahune i grašak). Zgodno ju je kombinirati u umacima. Mora se prekuhavati.

10. Bob - mahunarka. Nešto kao grah, ali kada ljudima kažete što ste skuhali za ručak vjerojatno će vas zapitati što je to.

11. Dobro osušena koštica marelice.

12. Bademi.

13. Makadamija orasi (nisam ih još probala, ali namjeravam).

Ako niste znali, a ne morate biti ni student ipak će vam koristiti - studentski mix ili:

''Studentenfutter dokazano pozitivno utječe na sve mentalne funkcije pa pomaže u svim kriznim situacijama. Stoga ukusne i zdrave studentske grickalice ne pospješuju samo učenje, nego i praćenje nastave, rad u knjižnici, pretraživanje podataka na netu te primjerice pisanje seminara, eseja i referata.''

LINK

Umjesto ovih namirnica koje je teško naći ili su skupe za kupiti, ja bih ubacila sve ove moje ranije navedene bobice, sjemenke, plodove... :)

Upravo tamanim bundeve i ne mogu prestati.

gsg

Na internetu ima puno stručnih tekstova o zdravlju sjemenja pa predlažem da se uhvatite potrage i čitanja.

pticaselica @ 17:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, veljača 5, 2011
Opuštam se uz Alanis Morisette. 

''What's the matter Mary Jane, you had a hard day
As you place the don't disturb sign on the door
You lost your place in line again, what a pity
You never seem to want to dance anymore''

Neću vam stavljati youtube link. Nađite sami ovu stvar.

s

pticaselica @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 3, 2011
Žena koja je napisala sedam debelih knjiga o mladom čarobnjaku Harry Potteru.

d

Upravo sam pogledala kratki interview Oprah s ovom spisateljicom.

Ne mogu reći da me nije dojmilo koliko žena izgleda dobroćudno i drago. Pričala je o svom odnosu s ocem i kako je teško biti zavađen s roditeljem. Oprah ju je pitala kako mora imati ozbiljan razlog za to. - I ima. Objasnila je kako taj odnos dugo nije valjao, a onda je trebalo povući crtu. Žao joj je što njena majka nije mogla doživjeti uspjeh koji je postigla, ali da bi joj vjerojatno bilo drago.

Knjigu je počela pisati prije majčine smrti, ali majka nije znala za to. Dvaput se indirektno, na neki način, ispričala što misli da je knjiga ispala ovako, a ne drugačije upravo zbog smrti njene majke. Naime, kroz Harry Pottera se proteže smrt u svakom nastavku. On se bori protiv smrti, ali smrt nas i obilježava, kaže Rowling. Zapravo, govorila je o tome kako se njena ljubav prema majci odrazila u knjizi. Ljubav je po njoj nešto najjače što postoji, nepobjedivo (u knjizi upravo ljubav roditelja spašava malog Harrya od pogibelji).

Zatim su se Oprah i Rowling dotakle teme 11. rujna i kako se često sjete tog dana. Ovdje se zapitala, tj. citirala je e-mail svog prijatelja kako bi djecu ipak trebali poučavati o zlu jer strašne se stvari događaju. Nešto sitno su pričale i o tome kako nastaviti nakon velikog uspjeha. Kako nadmašiti samog sebe. Rowling je spomenula svoju depresiju koju je uspješno porazila i kako mora nastaviti pisati za svoje mentalno zdravlje.

Ono što mi je upalo u uho je kada je rekla kako su neki ljudi toliko na oprezu da se vjerojatno i ne osjećaju živima. U životu treba pokušati pa makar doživio neuspjeh, a za sebe misli kako ju je upravo pad na dno natjerao da se pokrene i obnovi svoj život.

Oprah se na neke njene rečenice 'mrštila', na neke čudila, s nekim se slagala, ali nisam mogla ne uočiti sažalijevanje  J.K.Rowling.
Oprah mi, bez obzira što je postala simbolom dugih javnih - emocijama nabijenih razgovora, nekako izgledala puno stabilnije i smirenije.

Možda imam predrasude prema ljudima koji puno previše uzdižu ljubav, smrt i nesreću, ali čini mi se kako J.K.Rowling zaista prazni svoju mentalnu bol i nesigurnost kroz pisanje.

Mogu to reći jer sam pročitala svih sedam knjiga Harry Pottera i da sam danas majka nekog tinejđera, sačuvaj bože i mlađeg djeteta, ne bih mu dozvolila da poput mene prije 6-7 god. upija to štivo. Ne mislim kako djecu treba čuvati pod staklenim zvonom i sprječavati ih da čuju kako je svijet loš i zao, ali ne treba im to ni gurati pod nos.

Knjiga poručuje da se protiv zla treba boriti, ali sama po sebi je ništa doli bijeg iz stvarnosti u svijet, točnije svemir, gdje i oni najslabiji imaju tu moć da se suprotstave. Dok će sanjati o magičnim štapićima i proživljavati životnu nesreću Harry Pottera (a možda time i same J.K.Rowliing) neće uspjeti zaključiti puno važnije stvari - svijet treba okusiti na svoju ruku. Bitnije je dijete natjerati na druženje u pravom svijetu nego pustiti ga da čami nad ovom knjigom gdje postoje dementori koji izvlače sreću iz čovjeka, gdje strašni Voldemort kaže zmiji da proguta nekoga jer nije čistokrvni čarobnjak.

Imam dojam kako je autorica sve svoje slabosti i razočaranja otpustila kroz pero. Njoj je pisanje bitno za mentalno zdravlje, ali što je to onima koji čitaju? Navodi ih da pomisle kako je svijet tužniji nego što je, sivlji nego što je i kako se svuda oko nas zbiva jedna velika borba (iako nije daleko od toga). Oni to ipak ne mogu znati dok sami ne iskuse. Puštajući ih da čitamo Harry Pottera puštamo ih da idu u svijet s teretom osobe koja je svijet već proživjela i predrasudama kako Voldemort uvijek negdje vreba dok je zapravo najvažnije da porazimo onog Voldemorta koji čuči u nama samima.

Obavijati zlo u veo mistike i magije čini mladi um nesposobnim primijetiti kako stvari u životu nikada nisu crno - bijele. Život se ne sastoji od podijeljenih uloga na pozitivne i negativne, već su one stalno ispremiješane u svim bojama.

pticaselica @ 12:53 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, veljača 1, 2011
 

d

s

sf

pticaselica @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare