moje nešto ni sama ne znam što
Ptica selica nesilica
Oglasi
Blog - srpanj 2009
utorak, srpanj 21, 2009
Eto neki dan sjednem na terasu zapalim i uočim knjigu. Ustanem se sa čikom u ruci i čopim knjigu. Tek što sam pročitala 2-3 stranice zapitam se: 'Pa kog ja vraga čitam tu knjigu, a moram učiti!?'. Ništa, ostavim je na stolu i pođem prelistavati udžbenik sa formulama. Nakon kratkog vremena bude mi dosta i sjetim se opet zapaliti cigaretu. Knjiga i dalje stoji na istom mjestu, poziva me. Moja teta inače ne ostavlja knjige bilo gdje ali ovaj put ju je zametnula vani na stol, zaboravila valjda. 'Pa neka!', pomislim si.
Uzmem čitati ponovno i rečenice me mame. Riječ je o trileru, običnom trileru i znatiželjnom kemičaru Henryu Piercu. Sve započne kada se on useli u novi stan i dobije krivi broj telefona, broj prostitutke Lilly očaravajućeg izgleda (zamišljam ju kao zgodnu crnku polukratke kose u ljubičastoj majici i ljubičastog sjenila na oćima, valjda zbog imena). Kao što bi i svakom muškarcu tako i Henryu Piercu proradi znatiželja punom parom te pokuša doći do nje...
Ali nije to ono što me privuklo knjizi već svijet genijalnog kemičara koji je navikao puno vremena provoditi u svom laboratoriju.

Čitajući dalje zamišljam si interijer čovjeka kojem je dovoljan i običan naslonjač. Sanjam o jednostavnom i praktičnom stanu.

pticaselica @ 17:34 |Isključeno | Komentari: 2 | Prikaži komentare